Ko Ne Miri Aska Cvijece

Sabah stiže, puklo Džemre, Obuzelo ono mene. Sjetim Te se i spomenem, Oko duše iz sna prenem. Ovaj uzdah drobi stijene, Nosi tugu, liječi verem. Novi dan Ti poklonjen je, Kažu ptice rasanjene. Moje srce svanulo, U njem’ sunce granulo! Širim ruke, nebo grlim, Moj Sultane, Tebi zurim! **** Dok me grane zovu, mašu, Da napunim srca čašu, Rosom Aška, zorom sašlu, U beskrajnu bašču našu, Bulbul mi u jednom dašku Kaze: Gledaj cvjetnu čašku. Ko ne miri’ Aška cvijeće, Nikad se probudit’ neće. Moje srce svanulo, U njem’ sunce granulo! Širim ruke, nebo grlim, Moj Sultane, Tebi zurim!