Rodu Mom

Smrznuće srca vjetrovi stûdi Čovjeku čovjek postaće vuk odavno tako pričaše ljudi ! kad li ću čuti radosti hûk ? A pretke moje zelena trava I busen tvrdi, negdje pokriva krv nije voda, riječ je prava ! sjećanja stara opet su živa. “Sačuvaj vjeru u dragog Boga ponosan budi i pošten sine ” naučih sve to od roda svoga savjete mudre i r’ječi tihe. “Ko ljubav sije – ljubav i žanje istinu uv’jek govori samo ! Gdje god da nađeš ti uzmi znanje gdje gr’jeh se čini, ne idi tamo ! ” Beretka crna u ruci tespih ! preda mnom stoji slika mog djeda naljepši želim napisati stih al’ uzdah jedan pisat’ mi ne da ! Šamija b’jela, dimije žute Uoči Petka ruke oknivene ka pjesmi mojoj nađoše pute ah prošlost divna dio je mene ! “Sačuvaj vjeru u dragog Boga ponosan budi i pošten sine ” naučih sve to od roda svoga savjete mudre i r’ječi tihe. “Ko ljubav sije – ljubav i žanje istinu uv’jek govori samo ! Gdje god da nađeš ti uzmi znanje gdje gr’jeh se čini, ne idi tamo ! “